U najtezim godinama komunizma, u KiSinjevu 1980-ih, Ruskinja Tamara Pavlovna spaSava djevojcicu Lastocku iz sirotiSta. Ono Sto se na prvu cini kao dobro djelo, ima i svoju drugu stranu. Usamljena i ambiciozna zena, s kojom djevojcica razvija kompleksan odnos pun zahvalnosti i zamjeranja, ljubavi i mrznje, zeli joj omoguciti prosperitetnu buducnost, ali i iskoristiti je kao radnu snagu. Lastocka gotovo cijelo jedno desetljece na ulici skuplja boce, uci varati, braniti se i snalaziti u multikulturalnom i dvojezicnom gradu, svijetu nasilja i bijede, iz kojeg izlaz vidi u obrazovanju. Stanovnici njezina dvoriSta, dobroduSni "mali" ljudi koji cine kontrastan i slikovit svemir, dio svoje topline prenose i na Lastocku i postaju njezina nova obitelj. No bol zbog roditeljskog napuStanja i pitanja na koja ne zna odgovore nikada je ne prestaju proganjati.
Nagraden Nagradom Europske unije za knjizevnost, Vrt od stakla drugi je roman jedne od najcjenjenijih suvremenih rumunjskih spisateljica Tatiane ¿îbuleac. Pripovjedacica na zadivljujuci nacin, prizor za prizorom, prikazuje svakodnevni zivot djeteta zrtve, zene i majke, sa svim njegovim okrutnostima i ljepotama, zivot koji se odvija na povrSini velikih povijesno-politickih promjena tijekom raspada SSSR-a, docaranih nenametljivo, ali aluzivno i evokativno. Stilsko remek-djelo, roman o identitetu, razlicitosti, borbi i usudu te pronalazenju svog mjesta u svijetu, ali i roman citave jedne zenske generacije.
O autorici
Tatiana T¿îbuleac rodena je 1978. u KiSinjevu i ima moldavsko-rumunjsko drzavljanstvo. Studirala je novinarstvo i komunikologiju na Moldavskom drzavnom sveuciliStu. Pozornost javnosti privukla je 1995. zbirkom kolumni "Istinite price" ("Pove¿ti adevarate") u dnevnim novinama Flux. Godine 1999. pocela je raditi za moldavsku televizijsku postaju PRO TV Chi¿inau kao izvjestiteljica, urednica i voditeljica vijesti, a takoder je radila u Moldaviji za UNICEF. Od 2008. zivi u Parizu.
Objavila je zbirku kratkih prica o migracijama Fabule Moderne (Moderne basne, 2014.), roman Vara în care mama a avut ochii verzi (Ljeto kad je moja majka imala zelene oci, 2017.), za koji je primila nagradu Saveza knjizevnika Moldavije, nagradu knjizevnog casopisa Observator Cultural u BukureStu i nagradu Observator Lyceum na festivalu FILIT u Iäiju, te Vrt od stakla (Gradina de sticla, 2018.) koji je dobio Nagradu Europske unije za knjizevnost.
O prevoditeljici
Ivana Olujic (r. 1976.) prevela je s rumunjskoga, samostalno ili u suradnji sa suprugom Lucom-Ioanom Franom, desetak knjiga, uglavnom romana, suvremenih i klasicnih autora: Liviu Rebreanu, suma objeSenih (Padurea spânzuräilor, 2020.), Mihail Sebastian, Vec dvije tisuce godina..., Kako sam postao huligan (De doua mii de ani..., Cum am devenit huligan, 2018.), Ioana Pârvulescu, Zivot pocinje u petak (Viata începe vineri, 2015.), Mircea Eliade, Bengalaska noc (Maitreyi, 2015.), Razvan Radulescu, Zivot i djelo Ilije Cazanea (Viata si faptele lui Ilie Cazane, 2014.), Dan Lungu, Ja sam baba komunistica! (Sînt o baba comunista!, 2014.), Florin Lazarescu, NaS posebni izvjestitelj (Trimisul nostru special, 2012.), Norman Manea, Crna omotnica (Plicul negru, 2011.) te niz kracih tekstova objavljenih u casopisima. Zajedno s Marinom Gessner i Lucom-Ioanom Franom prevela je zbirku proze Mircee Cartarescua, Nostalgija (Nostalgia, 2013.) te sastavila i prevela antologiju rumunjske postrevolucionarne proze, naslovljenu Nabokov u BraSovu. Zaposlena je na Katedri za rumunjski jezik i knjizevnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
